– Ivan i ja smo tako odgajani da smo imali razne aktivnosti, sport, muziku i školu, i ako u tim stvarima dajemo rezultate, bili smo slobodni da radimo šta hoćemo. Roditelji su nas podržavali, pogotovo u muzici. Ivan je bio sjajan pijanista, a ja najlošiji đak u istoriji muzičke škole koja ima tradiciju 200 godina – istakao je Milić za „Grand“.
– Nikad ništa nisam vežbao, svirao sam sa 12 dok su svi ostali u grupi imali devet godina. Bio sam katastrofa, ali sam vrlo rano počeo da pravim pesme. Već sa devet godina sam dobio prvu nagradu Hrvatske za dečju poeziju. Stalno me je privlačilo da svoje misli i unutrašnji svet beležim na papiru – dodao je Mili.
Ipak, sreća je bila na njegovoj strani, te je dokazao svoj talenat i postao jedan od najtraženijih kompozitora, a danas je čak i direktor diskografske kuće „Grand“.