Saša Popović je jedan od najpoznatijih ljudi sa domaće scene, a sada je penzioner, mada ne odustaje od posla.
Svojevremeno, Popović i Brenasu otišli kod Baba Vange, proročice u Bugarskoj, koja mu je rekla da će biti na samom estradnom vrhu jednog dana, kao i da će dočekati starost.
Život Saše Popovića nije bio lak
Ispričao je kako je tekao ceo njegov životni put, kako je napravio grupu Slatki greh, a potom i Zvezde Granda.
Kaže da mu je bankrot teško pao, ali i da je zahvalan roditeljima za sve što su mu pružili.
– Mladost i detinjstvo sam proveo u porti Nikolajevske crkve u Novom Sadu, gde je moj deda, prota Stevan Popović, bio sveštenik. Odrastao sam u crkvenoj, parohijskoj kući. I dedina tri rođena brata bili su popovi, tako da potičem iz svešteničke porodice. Majka Branka je bila domaćica i brinula je o meni i pet godina starijoj sestri Branki, s kojom sam bio veoma blizak – rekao je Popović.
– Mrzeo sam harmoniku sve dok nisam upisao gimnaziju u Novom Sadu. Bilo me je sramota da drugarima kažem da znam da je sviram. Tek kad je profesorka muzičkog pravila hor, otkrio sam joj da sam vešt s harmonikom. Sutradan sam je doneo u školu i odsvirao nekoliko pesama. Profesorka me je nahvalila, pa su sve njene kolege tražile da sviram i na njihovim časovima. I drugari su bili oduševljeni. Od tada sam svuda sa sobom nosio harmoniku i zavoleo je. Ali već sa 17 godina morao sam da biram da li ću da nastavim da treniram fudbal ili da se bavim muzikom. Izabrao sam muziku.
Kao karijeru je odabrao muziku, a prisetio se i nemilih godina kada je doživeo i bankrot i zlatno doba:
– Kod Dafine sam uložio otprilike 400.000 maraka. Prodao sam stan, tri automobila, na to dodao keš i sve oročio. Bio sam u Beču kada mi je Brena javila da treba da vadim pare jer je načula da nešto nije u redu. Otišao sam u banku, ostalo mi je nekih 405.000 maraka, pošto sam prethodno podizao nešto novca s računa. Uzeo sam pare, ali je došla Dafina i rekla mi: Još tri meseca i imaćeš 700.000. Pristao sam, a za samo sedam dana banka je propala.
Život Saše Popovića je tada prvi put postao gorak, sve za šta se trudio je nestalo u trenu:
– Odrastao sam u dobrostojećoj porodici, a potom sam lepo zarađivao kao muzičar. Uživao sam u životu, vozio skupe automobile… I preko noći sam ostao bez svega. Posle pola godine sreo sam Dafinu kod moje krojačice. Rekla mi je da će mi dati stan i da sutra dođem na jednu adresu. Otišao sam, a tamo je bila neka napuštena kuća.
Tada, od luksuzamu je ostala samo skupa garderoba.
– Iznajmio sam garsonjeru od 17 kvadrata na poslednjem spratu zgrade na Novom Beogradu. Preneo sam garderobu u taj stančić, kačio sam je na mali radijator i cevi, jer nije bilo mesta za sve. Imao sam mnogo skupih jakni, cipela… Obili su mi stan i odneli sve. Ostavili su mi samo pižamu na krevetu. Tu sam bio dve godine, zatim sam se preselio u garsonjeru od 24 kvadrata, u kojoj sam bio do 1996.
Posle bankrota, Saša je uspeo opet sve da podigne na noge:
– Postao sam muzički urednik u ZAM produkciji, počeo da komponujem i zarađujem novac. Skupio sam određenu sumu novca, a Brena i Boba su mi dodali još toliko, pa sam kupio kuću na Bežanijskoj kosi.